PANELE, PLOČICE, DRVO ILI MOŽDA NEŠTO DRUGO? USPOREDBA MATERIJALA ZA PODOVE.

U 80-ima i ranim 90-ima linoleum, tepisi i pločice bili su kraljevi u stanovima. Danas je izbor mnogo širi i možete birati između pločica, kamena, panela, tepiha, ali i materijala… pretvarajući se da su drugi materijali.

No izboru ne pomažu informacije s weba koje su često kontradiktorne, nepotpune ili ne dopuštaju izvlačenje zaključaka.

Nastojali smo ovaj vodič učiniti drugačijim i olakšati, a ne otežati izbor. Stoga, osim usporedbe materijala za podove, na kraju ćete pronaći još neke naše savjete koji će vam pomoći da napravite pravi izbor.

Podne ploče

Najpopularniji podni materijal koji nalazimo u poljskim domovima nedvojbeno su ploče. Postoje 3 glavne vrste: laminat, vinil i pluto. Iako se ponekad višeslojne ploče smatraju 4. tipom.

Paneli mogu imitirati različite materijale kao što su drvo ili kamen, te mogu imati različite teksture i uzorke. Osim toga, lako ih je održavati i otporne su na UV zračenje.

Ploče se dijele prema klasi trošenja. Može se označiti na 2 načina – od AC1 do AC5 ili sa 2 znamenke. Za kuću ili stan pogodni su:

  1. 31 / AC3 ​​- dobro će poslužiti u prostorijama u kojima hodamo u mekoj obući
  2. 32 / AC4 – pogodan za sve vrste prostorija u kući
  3. 33 / AC5 – najviša klasa abrazije – po takvim pločama možete hodati u tvrdim cipelama.

Laminirane ploče

Laminatne ploče su iznimno popularne i dostupne su u svim građevinskim trgovinama i veletrgovinama.

Najvažnije stvari koje trebate znati o ovim pločama su:

  1. Paneli se mogu pretvarati da su drugi materijali – razlikuju se po tisku koji imitira drvo ili kamen
  2. Ne postoje laminatne ploče koje su potpuno vodootporne, stoga niti jedna neće biti prikladna za kupaonicu. Međutim, možete kupiti takve ploče koje bolje podnose kontakt s vodom i mogu se koristiti u kuhinji.
  3. Donja strana jeftinijih laminatnih ploča obično je izrađena od MDF iverice, zbog čega se nakon duljeg kontakta s vodom prekomjerno bubre i deformiraju.
  4. Za kuhinje će biti prikladne ploče na bazi HDF-a, s dodatnom zaštitom rubova od vlage i s klasom “bubrenja” od najviše 5%. To znači da će se ploča nakon potapanja od 24 sata proširiti za najviše 5%.
  5. Najpopularnije ploče su debljine 8 mm iako se na tržištu mogu pronaći i ploče od 6, 7, 10, 12 pa čak i 14 mm. Što je laminatna ploča deblja, to je tvrđa, manje se deformira i – kao rezultat toga – bolje kamuflira neravnine na podu. Iz tog razloga neki ljudi odabiru debele ploče za ugradnju u sobe s neravnim podovima.
  6. Većina laminatnih ploča nije prikladna za podno grijanje. Ipak, vrijedi provjeriti oznake proizvođača.
  7. Paneli vrlo slabo prigušuju zvukove, poput hodanja u cipelama s tvrdim potplatom ili zveckanja dječjih igračaka. Stoga je vrlo važno ispod njih postaviti dobru zvučnu izolaciju.
  8. Oštećenje tamne laminatne ploče obično je jasno vidljivo zbog svijetle podloge ispod laminata.
  9. Popravak izgrebane ploče uključuje popunjavanje ogrebotine voskom posebno odabrane boje. Međutim, rezultat možda neće biti zadovoljavajući.
  10. Ako trebate zamijeniti “pero” montiranu laminatnu ploču, trebate rastaviti pod od zida do oštećene ploče.
  11. Laminatne ploče privlače prašinu, što može biti važno za one koji se odluče za laminat tamne boje.

 

Vinilne ploče

Još jedna vrsta panela, vinil paneli, sve su popularniji na našem tržištu. I to s dobrim razlogom.

Na tržištu postoje 3 vrste vinilnih ploča – bez podloge, s podlogom od tankog pluta i podlogom od debelog pluta i HDF-a.

  1. Ploče bez podloge obično su debljine do 5 mm, vodootporne su i prikladne za podno grijanje.
  2. Ploče s podlogom od pluta ne zahtijevaju dodatnu podlogu i izgledaju elastičnije pod nogama. Također su potpuno vodootporne.
  3. Ploče s debelom podlogom u obliku HDF ploče i dva sloja pluta ekvivalentne su laminatnim pločama, ali s drugačijom oblogom. Takve ploče mogu biti debljine do 10,5 mm, no zbog upotrebe HDF-a ne preporučuju se za podno grijanje i nisu vodootporne. Stoga se ne smiju koristiti u kupaonicama, gdje im prijeti stalni kontakt s vodom. No, mogu se uspješno koristiti u kuhinjama i drugim prostorijama gdje je kontakt s vodom povremen i kratak.

 

Što vrijedi znati o njima?

  1. Instalacija vinilnih ploča može se obaviti perom, kopčom ili ljepilom.
  2. Vinilne ploče bez podloge i s podlogom od tankog pluta su fleksibilne i za njihovo rezanje dovoljan je samo rezač tapeta.
  3. Dolaze u mnogim uzorcima – lako možete pronaći ploče koje svojom teksturom imitiraju drvo, kamen ili pločice (također s uzorcima). Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da su ploče s motivom drveta daščičaste, dok su one koje podsjećaju na kamenu ili kamenu pravokutne ili kvadratne.
  4. Lako ih je održavati čistima – ne elektriziraju se pa ne privlače prašinu, s njih se lako uklanja prljavština
  5. U usporedbi s laminatnim pločama, teže ih je vidljivo ogrebati jer je zaštitni sloj deblji
  6. Vinilne ploče se mogu postaviti preko npr. starih pločica ili ploča, bez potrebe za njihovim uklanjanjem – čime se smanjuju troškovi i povećava brzina postavljanja.
  7. Odlučimo li se za ugradnju na ljepilo, možemo izostaviti dilatacijski zazor, što je povoljno za estetiku, posebno na velikim površinama.
  8. Prije polaganja ploča bez ili s tankim temeljnim premazom, površinu treba savršeno zagladiti
  9. Uklanjanje ogrebotina vrši se na isti način kao kod laminiranih ploča
  10. Za razliku od laminatnih ploča, vinilne ploče ne privlače prašinu, stoga su otporne na alergije.

Ploče od pluta

Kada razmišljate o podnom materijalu, pluto rijetko pada na pamet. Najčešće zamišljamo da će se zbog svoje elastičnosti deformirati ispod namještaja, a njegova spužvasta struktura upiti vodu.

Ništa nije dalje od istine.

Pluto je vodootporno i otporno na gljivice i plijesan, pa je pogodno i za kuhinje i za kupaonice. Osim toga, njegova prirodna osobina je da se nakon deformacije vraća u svoj prirodni oblik, pa se na njemu ne vide udubljenja od kuhinjskog namještaja.

Osim toga, ploče od pluta:

  1. su prirodne
  2. ne privlače prašinu pa su otporne na alergije
  3. imaju izvrsna svojstva zvučne izolacije
  4. mogu se prekriti slojem laka ili vinila (nazivaju se vinilne ploče s podlogom od pluta), koji štite pluto od abrazije
  5. Kod ploča obloženih lakom, potrebno ga je povremeno nadopuniti, kako bi se izbjegla situacija potpunog uklanjanja ove površine (prirodni sloj pluta se može raspasti). Stoga je najbolje skinuti stari sloj laka i nanijeti novi.
  6. Ploče od pluta dobro izoliraju toplinu, čineći ih toplima na dodir i ugodnima za hodanje u kupaonici
  7. Zbog visoke toplinske izolacije samo su neke plutene ploče prikladne za korištenje samo na vodenom podnom grijanju. Ovdje možete pronaći više informacija o ovoj temi
  8. Malo je vjerojatno da će se oštećenja na vinilnim pločama popraviti samo zamijenite ploču

Podne pločice

Druga vrsta popularnog materijala za podove su podne pločice.

Među najpopularnijim vrstama pločica su kamenina i terakota. Oba se odlikuju visokom izdržljivošću i vrlo dobrom provodljivošću topline (izvrsni su za podno grijanje, ali znaju biti neugodno hladni kada je grijanje isključeno – pogotovo kod balkonskih vrata). Međutim, od ta dva, porculanska keramika ima nešto bolje parametre, što ga čini popularnijim.

No, bez obzira na to za koji se materijal odlučite, pri odabiru pločica određenog proizvođača treba obratiti veliku pozornost na njihove parametre. Ovisno o vrsti, razlikuju se po izdržljivosti, klasi abrazije, otpornosti na prljavštinu ili vlagu.

Abrazivnost

Što se tiče abrazivnosti, pločice se dijele u 5 vrsta, ali samo 3 od njih su prikladne za kuhinje.

  1. PEI 1 – to su pločice vrlo visoke abrazivnosti i nisu prikladne za pod. Puno ih je bolje položiti na zidove
  2. PEI 2 – zbog visoke abrazivnosti ove vrste pločica mogu se polagati na pod samo u područjima koja se vrlo rijetko koriste
  3. PEI 3 – pločice ove klase abrazije prikladne su za prostorije u kojima se hoda u mekim cipelama ili bos (npr. u kupaonici).
  4. PEI 4 – takve pločice su pogodne za sve prostorije u stanu
  5. PEI 5 – pločice najviše klase abrazivnosti mogu se koristiti u javnim objektima i na mjestima gdje se hoda u tvrdoj obući, kao što su hodnici. Po njima možete hodati u cipelama, voziti kolica i čistiti ih perilicama za podove.

Sposobnost upijanja

Upojnost se odnosi na količinu vode koju pločica može primiti i označena je slovom E na pakiranju.

Proizvođači predlažu da se na pod polože pločice s E=3% ili 6%, što znači nisku ili srednju moć upijanja, dok se pločice s E>10%, što znači visoku upojnost, polažu na zid iznad kuhinjske ploče.

Protiv klizanja

Slovo R označava otpornost pločica na klizanje, koja bi u mokrim prostorima trebala biti R8.

Protukliznost se postiže na dva načina – konveksnim i konkavnim šarama na pločici te odgovarajućim ostakljenjem.

Glazirani i prirodni porculanski kamen

Porculanska keramika se može kupiti u glaziranoj i neglaziranoj verziji (također se naziva polirana ili tehnička keramika).

Kao glavna prednost neglaziranih pločica najčešće se navodi činjenica da su homogene te su zbog toga na takvim pločicama manje vidljiva krhotina i manja oštećenja.

S druge strane, na glaziranim pločicama je dosta vidljivo krhotina, no one su otpornije na djelovanje vode i temperature te se lakše čiste.

Kameni podovi

Ako svoju kuhinju želite zadržati u modernom, minimalističkom stilu, a istovremeno si možete priuštiti korištenje skupih podnih materijala, onda je kameni pod za vas.

Najpopularnije podne obloge karakterizira visoka otpornost na abraziju i vlagu. Lako ih je i njegovati, iako neki ne vole jake kemikalije koje im mogu naškoditi.

 Izvrsne su i za podno grijanje (prednosti i mane su identične onima podnih pločica).

Među najpopularnijim kamenjem koje se koristi u kuhinji su travertin, škriljevac i granit. Dolaze u raznim bojama i teksturama, pa ako se odlučite za takve podove, lako će ih uskladiti s ostatkom vaše kuhinje.

 

  1. Granit je najpopularniji kamen koji se može naći u kuhinjama. Otporan je na kemikalije te na mehanička oštećenja i vlagu. Lako se održava i idealan je za polaganje u prostorijama kao što su kupaonice i kuhinje.
  2. Škriljevac je kamen otporan na kiseline i vodu, a možemo ga pronaći u raznim bojama i nijansama – od crne do hrđe, sive ili zelene. Pogodan je i za polaganje na pod i na zid – usput, ne samo u kuhinji. Neki škriljevci imaju prirodnu valovitu teksturu, što povećava njihova protuklizna svojstva.
  3. Travertin je vrlo elegantan kamen boje pijeska koji podu daje starinski izgled. Otporan je na abraziju, ali nije idealan materijal. Zahtijeva impregnaciju, jer ima hrapavu površinu koja upija vlagu, što ga čini neprikladnim za kupaonice.

Što je s mramorom?

Mramor je prekrasan kamen, ali ako ga želite koristiti na podu, morate biti svjesni njegovih nedostataka.

Najozbiljniji je taj da mramor potamni tijekom uporabe – to se može popraviti samo ponovnim poliranjem.

Osim toga, poput travertina, mramor također upija vlagu, pa ga treba redovito tretirati – tada će biti otporan na vodu, prehrambene kiseline i masnoće. Međutim, da biste ga očistili, trebali biste koristiti proizvode za čišćenje namijenjene za tu svrhu.

Drveni pod

Prirodno drvo stvara ugodnu mikroklimu u prostoru, toplo je na dodir i mnogi ga smatraju najboljim izborom za podove.

No, to ne znači da je drvo (puno ili u obliku ploča, višeslojno) idealno i prikladno za svaki prostor.

Istina je da o drvu treba paziti, ne ide baš dobro s podnim grijanjem i u prostorijama gdje ima vlage. U oba slučaja samo će odabrane vrste drva obaviti posao.

Stoga, ako se odlučite koristiti drvo u kuhinji ili kupaonici tada postavite pod s onom vrstom koja ga najbolje podnosi.

Čvrsto drvo

Za kuhinje i kupaonice stručnjaci preporučuju egzotične varijante, tj.

  1. jatoba (iz Srednje i Južne Amerike),
  2. merbau (iz tropskih šuma Oceanije i južne Azije)
  3. ili doussie (iz Afrike, tropske šume).
  4. Imaju najveću tvrdoću – 71, 48 odnosno 41 megapaskala, zbog čega se manje skupljaju i bolje podnose kontakt s vodom.

Od europskih vrsta mogu se koristiti crveni hrast ili bukva, no zbog njihove manje tvrdoće (37 MPa) najbolje se u kuhinji zaustaviti na njihovom oblaganju.

No, bez obzira na stupanj tvrdoće, svaku vrstu drva potrebno je pravilno impregnirati te spojeve i rubove zaštititi kako vlaga ne bi ulazila.

O izboru impregnacije razmislite već pri kupnji poda. Preporučuju se dvije vrste – uljni vosak i lak.

  • Uljani vosak prodire duboko u strukturu drva i prirodno je sredstvo koje ne utječe negativno na mikroklimu u stanu, što je od iznimne važnosti za alergičare. Međutim, tako zaštićeni pod zahtijeva godišnju impregnaciju.
  • Lak je, pak, kemijsko sredstvo, koje ne pogoduje ukućanima s alergijama, ali je postojanije i ekonomičnije u svakodnevnoj njezi. Renoviranje, međutim, zahtijeva više posla, jer se pod mora ostrugati prije nanošenja novog sloja laka.

Višeslojne daske / drvene ploče

Osim klasičnih drvenih dasaka, razlikujemo i višeslojne daske koje se često nazivaju i drvenim pločama.

Takve daske sastoje se od 2 ili 3 sloja tankih dasaka. Oni su zauzvrat zaštićeni podmazivanjem uljem ili ponovljenim lakiranjem UV stvrdnjavanjem. To ih čini otpornijima na vodu i manje sklonima ispupčenju od tradicionalnih dasaka.

To, međutim, ne znači da se svaka višeslojna ploča može koristiti u kuhinji ili kupaonici. Važno je obratiti pozornost na oznake proizvođača i materijale od kojih je svaki sloj izrađen. Samo oni koji su izrađeni od 3 sloja otporniji na vodu (vidi “puno drvo” gore ) mogu se uspješno ugraditi u kuhinju (a u nekoliko slučajeva čak iu kupaonicu).

S druge strane, kada je riječ o podnom grijanju, najbolje je koristiti ploče kod kojih proizvođač deklarira mogućnost korištenja s takvim grijanjem. Za to su najprikladniji bagrem, hrast, doussie, jatoba, iroko, merbau i tikovina, što je povezano s njihovom niskom razinom skupljanja i skupljanja.

Razlike između masivnih i višeslojnih drvenih dasaka

 

_______ Čvrsto      Višeslojne ploče
Otpornost na produljeno izlaganje vodi Ovisno o drvetu. Obratite pozornost na oznake proizvođača. Ovisno o slojevima drveta i zaštiti. Obratite pozornost na oznake proizvođača. 
Jesu li prikladne za podno grijanje Vrlo loše Slabo (što tanje to bolje)
Način montaže Ljepljenje Ljepljenje ili plutajuća instalacija
Osvježenje Moguće višestruko brušenje Brušenje moguće samo uz ugradnju ljepila, broj brušenja ovisi o debljini gornjeg sloja (obično od 1 do 3)
Zvučna izolacija Vrlo dobra Dobro ili vrlo dobro
UV otpornost Da, ukoliko je drvo lakirano Da, ukoliko je gornji sloj lakiran

Tepisi

Tepisi uključuju PVC, linoleum, gumu i tepihe popularne 1970-ih.

Svi tepisi:

  • su neklizajući (čak i kada su mokri),
  • dostupni su u velikom broju boja i uzoraka.
  • može imitirati druge materijale (iako ne tako dobro kao laminat ili vinil ploče),
  • su relativno mekani, pa dobro prigušuju korake u tvrdim cipelama
  • topli su na dodir
  • deformiraju se pod teškim namještajem
  • može ga probiti oštrica noža ispuštenog s kuhinjske ploče

A koje su razlike?

Linoleum

Linoleum je 1863. izumio Frederick Walton. Njegov sastav je prirodan, što ga čini pogodnim za alergije.

Zahvaljujući svom sastavu, materijal je vrlo izdržljiv, otporan na ogrebotine i lako se održava čistim. Osim toga, ima antimikrobna i bakteriostatska svojstva pa se na njegovoj površini ne razvijaju mikroorganizmi. Linoleum je također otporan na visoke temperature.

A loša strana?

Linoleum nije potpuno otporan na vlagu, zbog čega se u kuhinji mogu koristiti samo oni s oznakom proizvođača.

Više o linoleumu možete pročitati ovdje

PVC fleksibilni pod

Za razliku od linoleuma, PVC podovi nisu prirodni proizvodi, ali su jeftiniji i potpuno otporni na vodu.

No, istovremeno je osjetljiv na visoke temperature, pa prskanje ulja u kuhinji može ostaviti tragove na njemu. Ovdje ipak vrijedi obratiti pozornost na oznake proizvođača, jer neki PVC tepisi bolje podnose visoke temperature.

S obzirom na strukturu fleksibilni tepih dijelimo na homogeni i heterogeni (višeslojni).

  1. Homogene tepisone najčešće nalazimo u javnim zgradama jer su izuzetno otporne na habanje i mehanička oštećenja, ali ne prigušuju zvuk zbog nepostojanja podloge.
  2. Višeslojni tepisi su sastavljeni od više slojeva različitih sastava i prikladni su, primjerice, za kuhinje, iako se uspješno mogu koristiti u svim prostorijama u kući.

Najveću otpornost na habanje imaju tepisi s debljinom habajućeg sloja većom od 3,5 mm. Za kuhinje se posebno preporučuju one s dodatnim protukliznim slojem.

Gumeni podovi

Gumeni tepisi, poput linoleuma, izrađeni su od prirodnih materijala. Imaju visoku otpornost na habanje, oštećenja i prljavštinu, zbog čega se često koriste u javnim objektima i prijevoznim sredstvima.

Prilikom odabira takvog tepiha obratite pozornost na to je li prekriven poliuretanskim slojem. Abrazivan je i da biste ga osvježili, morate ga nanijeti ispočetka.

Arhitektonski betonski podovi

Betonski pod može se činiti čudnim rješenjem, ali sve je popularniji u modernim kuhinjama.

Najvažnije cijene takvih podova su:

  1. postavlja se kao cjelina, tako da nema fuga i fuga na kojima se skuplja prašina,
  2. otporan je na mehanička i kemijska oštećenja, ogrebotine i vlagu,
  3. beton se postavlja u tankom sloju (oko 2-3 mm), tako da ga možemo koristiti uz podno grijanje,
  4. takav pod ne podiže razinu poda, pa nema potrebe za podizanjem vrata,
  5. možete promijeniti njegovu boju (što također ne podiže razinu poda),
  6. je postojan, neupijajući, otporan na kemikalije, ali treba biti oprezan sa sredstvima za bojenje, jer mrlja može ostati,

7.ovi su podovi obloženi epoksidnim ili poliesterskim smolama, tako da podu možete dati protuklizna, antistatička ili kemijska otpornost

Prilikom odabira vrste materijala obratite pozornost na parametre čvrstoće navedene u EN 206, kao i na boju, promjenu boje i teksturu.

6 praktičnih savjeta za odabir najboljeg materijala za podove

Ako ste bili u bilo kojoj trgovini s podovima, vjerojatno ste primijetili da različiti proizvodi izrađeni od iste vrste materijala mogu imati vrlo različite karakteristike.

Na primjer, dva modela laminatnih podova mogu imati različitu konstrukciju, klasu abrazije ili sposobnost upijanja. Isto vrijedi i za podne pločice, kamen ili drvo.

Zbog toga je vrlo teško napraviti pravi izbor.

Ipak, imamo 6 savjeta koji će vam pomoći.

  1. Prvo pročitajte opće informacije o svojstvima dostupnih materijala (tj. gornji tekst) i odaberite one koji vam najviše odgovaraju.
  2. Otiđite u nekoliko trgovina i dotaknite nekoliko proizvoda od materijala koji vama odgovaraju. Neki će vam se činiti topliji, a drugi hladniji, neki manje, a drugi ugodniji na dodir. Zapišite svoja zapažanja da nešto ne zaboravite. Ovo će vam dobro doći kasnije prije nego donesete konačnu odluku.
  3. Pogledajte oznake proizvođača o značajkama materijala i odbacite one koji ne zadovoljavaju vaše zahtjeve. Nikada ne žrtvujte kvalitetu na račun izgleda.
  4. Uključite recenzije istog proizvoda od prodavača u različitim trgovinama kako biste izbjegli manipulaciju od strane onih koji dobivaju bonuse od količine prodaje ili od preporuke proizvoda marke.
  5. Saznajte treba li odabrane materijale na poseban način čistiti i zahtijevaju li održavanje.
  6. Slikajte kartice s nazivima proizvoda koji vam se sviđaju kako biste pronašli recenzije o njima na internetu kada dođete kući. Potražite recenzije ljudi koji već dugo koriste proizvod i mogu komentirati njegovu kvalitetu i dugovječnost.

Osim toga, vrijedno je znati jednu važnu stvar.

Pa ako vam je neki materijal zapeo za oko onda ga naručite čak i ako je ostalo još dosta vremena za obnovu. Ukoliko proizvođač nema proizvod na skladištu, napravit će ga tek kada se prikupi više narudžbi. U takvim slučajevima možda ćete morati čekati do 3 mjeseca na narudžbu.

U zaključku

Nadamo se da će vam ovi savjeti biti korisni pri odabiru savršenog materijala za podove s kojim ćete biti zadovoljni dugi niz godina.

Je li vam ovaj članak pomogao? Ili smo nešto zaboravili? Podijelite svoja iskustva s drugim čitateljima i unesite komentar ispod.